Autor Vesna Ujević u Razmišljanja na 25. veljače 2015 Više od ovog autora  |

Iz Službe čitanja, srijeda, prvi korizmeni tjedan

Gospodin rekne Mojsiju: „Pruži ruku prema nebu pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja će se moći opipati." Mojsije pruži ruku prema nebu, i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti, i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli, sjala svjetlost.
Gospodin reče Mojsiju: „Još ću samo jednom nedaćom udariti faraona i Egipat. Poslije toga pustit će vas odavde. I više: sam će vas odavde potjerati. Kaži svijetu neka svaki čovjek ište od svoga susjeda i svaka žena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti." Gospodin učini te Egipćani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane vrlo uvažen u egipatskoj zemlji, u očima faraonovih službenika i u očima naroda. (Izl 10, 21-23.11,1-3)

Koliko smo se puta u životu sami ponašali poput faraona? Ne neki - oni. Ne premijer, bankar, sin ili kći, roditelj, šef na poslu... Ti i ja!
Koliko smo puta uporno istjerivali svoju volju, gurali silom svoje planove, poput ovnova udarali glavom u zidove, premda smo duboko u sebi znali da je Božja volja, Božji plan posve drugačiji, suprotan našem planu? Koliko smo se puta hvatali u koštac s Bogom, zadrto, ne primjećujući kako nas tama zasužnjuje, kako nitko više ne podržava i nema razumijevanja za naše „bitke"? Koliko smo izgubili energije, dragocjenog vremena, ljepote, dobra, radosti, susreta? Koliko smo nevolja prouzročili sebi i drugima svojom neizrecivom tvrdoglavošću i neprihvaćanjem događaja, situacija, ljudi, sebe, svojih i tuđih osjećaja, prava ili nepravde, neuspjeha, osobne povijesti, odvajanja i rastanaka bilo koje vrste...?
Teško je u sebi prepoznati faraona. Ipak, tek demontirajući, raskrinkavajući vlastite faraonske demone možemo razumjeti faraone svijeta, zauzeti ispravan stav i djelovati u svjetlu Božjeg Zakona.