Autor fra Ivan Režić u Homilije na 16. prosinca 2012 Više od ovog autora  |

Strah je snažna emocija koja može paralizirati i okovati čovjeka poput olovnih okova. Iz straha, kao njegova posljedica, proizlaze nemir, nezadovoljstvo i konačno žalost. Koliko je samo straha prisutno u običnoj svakodnevici: straha za bližnje, od smrti, od gubitka posla, od moguće bolesti, od kataklizmi, od neuspjeha, od slabe ocjene u školi ili na fakultetu, od pada novčane štednje i dionica, od razočaranja, od nevjere i pronevjere, od različitih nezgoda i nepovoljnih prilika... Strah je naš vjerni pratilac koji nas nikada ne napušta. Od prvog udisaja pa do zadnjeg izdisaja svaki dan obojen je izvjesnom dozom straha. U bijegu od straha pokušavamo pronaći različita utočišta ili protutežu strahu. Nastojimo, koliko je to god više moguće, pronaći nekakvu sigurnost- osjećati se zaštićeni, spokojni i na koncu mirni i radosni. Pomaže nam na tom planu i znanost, poput psihologije, no ipak ni ona nije dovoljna. Naše srce sluti dublji spokoj i neprestano čezne za njim. Nažalost, istina je, da se do tobožnjeg mira i radosti, tako često pokušava doći bijegom od stvarnosti u lakše dostupni imaginarni svijet.

Odgovor na pitanje, gdje vjernik može pronaći mir, radost i zaštitu, nudi nam Božja riječ treće nedjelje Došašća zvana Gaudete ili u prijevodu Radujte se! Uza sve svagdanje brige, probleme, različite poteškoće i tragedije u životu, pitamo se, je li doista moguće biti radostan? Na tragu traženja odgovora na ovo pitanje, ne bismo smjeli biti obeshrabreni dosadašnjim iskustvom vlastitih praznih mreža, koje smo nakon brojnih neuspjeha izvukli na suho. U moru pitanja upravljenih Isusovom preteči Ivanu, kod mnoštva se prepoznaje duboka želja za iskustvom novosti i za promjenom života. Jednom riječju mnoštvo traži utočište sigurnosti, mira i radosti. Mnoštvo je uvjereno da ih Ivan može usmjeriti kroz život. No, on ne čini samo to, nego naviješta dolazak većega od sebe, kojemu nije dostojan odriješiti remenje na obući. Prvo pitanje koje mnoštvo postavlja Ivanu jest: Što nam je činiti? Tim istim pitanjem započinje i put obraćenja. Kroz ove dane bliže priprave za Božić bivamo obasipani bezmjernim reklamnim parolama, koje nas lako mogu udaljiti od ispravnog shvaćanja smisla i slavljenja Božića. Sve dotle da, doslovce, slavimo Božić bez Boga. Na čije mjesto, onda dolazi, čarolija sniženja i posebnih ponuda, bezglava kupnja, pretjerana briga oko priprave blagdanske trpeze i tome slično.
Božja riječ nas podsjeća gdje se nalazi izvor mira i radosti. U poslanici Filipljanima sveti Pavao poručuje: I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Mir ima svoj izvor jedino u Bogu i sobom donosi toliko žuđenu radost. Nije to radost koja nam pomaže zaboraviti svakodnevicu sa svim zahtjevima u njoj, već dar Duha koji nas osposobljava kako bi sve te zahtjeve shvaćali, prihvaćali i rješavali pomognuti Božjim svjetlom i snagom. Ostajući mirni i u najvećim kušnjama koje nas snađu, ljubeći i kad smo proganjani i vjerujući da zadnja riječ pripada Onomu koji je, stvarajući, izrekao i prvu. Hodeći, pojedinačno i kao zajednica ususret blagdanu Radosti, otvorimo svoje pameti, očistimo srca i upravimo osjećaje Bogu koji nam dolazi donoseći najdragocjeniji dar svoje prisutnosti. Neka upravo on bude Mir naš.